![]() |
|
|
|
Urednik
knjige: Srđan Papić
|
KAPILARNE
POJAVE - zbirka kratkih priča Enesa Halilovića
Izdavač:
Treći Trg, Beograd Enes Halilović,
pripovedač, pesnik, dramski pisac i novinar. Diplomirani pravnik i ekonomista.
Rođen je 5. marta 1977. godine u Novom Pazaru. Radi kao dopisnik radija
Slobodna Evropa. Osnivač književnog lista Sent. Objavio je zbirke stihova
Srednje slovo (UPS, Novi Pazar, 1995) i Bludni parip (Agena, Beograd,
2000), zbirku priča Potomci odbijenih prosaca (Rad, Beograd, 2004) i drame
In vivo (Prosveta, Beograd, 2004). U 77 kratkih
priča Halilović uspeva da nam predoči sudar dva potpuno različita načina
egzistiranja - orijentalne varoši i globalnog sela. Stare porodične vrednosti,
strogi moral i tradicionalno razumevanje časti nagrižene su gastarbajtovanjem,
preljubama i zatvorskim kaznama. Borbu starog i novog sveta - onog koji
veruje u nadmoć sudbine sa onim koji smatra da se sudbina mora uzeti u
svoje ruke maestralno je ocrtao jedan od najboljih mladih pripovedača
Balkana. Kapilarne pojave su autentično svedočanstvo o trenutku nestajanja
"starih dana" i nastupanju nikad dovoljno dobrog "novog
doba". Britki humor
i, istovremeno, smisao tragike ljudskih sudbina i njihove apsurde, u najboljoj
tradiciji bajki i usmenih priča, sačinjavaju blago ove knjige koja odaje
darovitog pripovedača. Čitaćete je naiskap kao ljuti lek, u prvi mah gorak,
potom sladak. Najveće obilje,
ali i zrelost uobličenja (formalna svojstva, jezički kvaliteti) pokazuje
proza Enesa Halilovića. Krećući se od parabole do anegdote, nalazeći večnoljudsko
u lokalnom, pokazujući složenost života kroz dovođenje u neposrednu vezu
sasvim udaljenih pojava i zbivanja, i sluteći onostrano čak i u onim pričama
koje su sasvim utemeljene u stvarnosti, Enes Halilović u svakoj priči
pokazuje brigu za kompoziciju koliko i redak talenat da željenu strogost
dosegne. Mnoge od
ovih priča Šeherezada kao da je prećutala u beskrajnoj Hiljadu i jednoj
noći, a neke druge kao da su nenapisane od strane Danila Harmsa, Semjuela
Beketa ili Ežena Joneska. Knjiga proze
pesnika Enesa Halilovića spada u korpus onih dela koja podupiru Šelijevu,
mada ne samo njegovu tezu, sada već i činjenicu da je poezija sinonim
ukupnog stvaralaštva. Bez valjanog pesničkog umeća ne možemo da očekujemo
ni dobru prozu, niti bilo koji drugi pisani trag, bez obzira koliko je
pesničko iskustvo u tekstu (nekome) manje ili više vidljivo. U "dvorištu"
ove knjige Halilović je sabrao mnoga kazivanja. Usmena i ona koja je sam
preradio. Čije "opismenjene" melodije odzvanjaju sa partitura
njegovih aranžmana. Reč je o
prozi mladog i darovitog pripovedača, "sa smislom za humor i tragiku
ljudskih sudbina". Priče je
Halilović vajao originalnom bajkovitošću, maštovitošću, izglancanom fantastikom,
fiktivnim promišljanjem. Svi junaci
zagnjureni su u surovi život i pokušavaju da se izvuku iz tragedije u
koju ih sudbina nosi. A baš ta sudbina glavni je epizodista ove zbirke.
Na momente životno gorak, nikada dosadan, retko banalan, a sa izoštrenim
smislom za humor, Enes Halilović piše priče koje pobeđuju u najtežoj borbi
- borbi koju uvek nameće igra sa narodnim pripovetkama: uspeva da svojom
pričom zamaskira anegdotu iz koje se ista inače rađa. Kad se tiče
knjige gospodina Enesa Halilovića, nisam je pročitao, zapravo još nisam
došao do nje. |