KOŠUTA

U trku tamni udar kopita. Leluja dah.
Zlatnim nitima povezane strune smiraja.
Pretrčava strah putanju kojom kruže stabla,
Nevidljiva ruka zateže nevidljivu mrežu.

Iznenada metak lutalica, svirepo koplje,
Pogodi oko puno neba i modrine.
Sazreva topla krv sutona na mahovini
Smiruje se živac ko nit zategnuta.

Poludeo jelen nosi dan na rogove nadenut.
U potiljku mu vezan mač srebrni.
Kasna je jesen. Zauvek se rastajemo, ljubavi šumska,
Tvoje telo tajanstveno lepo je prema zalasku.