(Sve
pesme napisao i otpevao: Branimir Johnny Štulić)
AKO
ZNAŠ BILO ŠTO
Ne
znam što da radim sa sobom
na
šta misli da bacim
eto,
stvaram polako pjesmu o tebi
gledam
tvoje tijelo
ludujem
za njim
i
ponavljam u sebi samo jedno
poljubi
me
pa
mi prste u kosu uvuci
i
zagrli me
poljubi
me
pa
se privij tik uz mene i zapjevaj
ako
znaš bilo što.
Želim
da se stisnem uz tebe
da
te milujem
da
ti šapućem na uho bisere
da
pričam o slobodi
da
se glupiram
da
ti kažem: oh, ti ludo jedina
poljubi
me
pa
mi prste u kosu uvuci
i
zagrli me
poljubi
me
pa
se privij tik uz mene i zapjevaj
ako
znaš bilo što…
ČALGIJA
Pravo
na ljubav
pravo
na rađanje
pravo
da budem što hoću
ako
mogu
jer
nije to samo strast
što
ruši pred sobom
barijere
nego poplava.
Jednom
sam se ložio na tebe
(mir)
mene
krase mnoge uspomene
(peace)
moje
ime čalgija
ispod
pasa prangija
od
zla.
DUBOKO
U TEBI
Duboko
u tebi
možda
sam ostavio trag svjetla
u
noći između zidova
ni
svi dobri ljudi
ni
svi oni koje znaš
ni
bijeg od samoće
u
koju se povlačiš
kada
provali očaj
jedva
da su dovoljni
pred
surovom snagom
krajnjom
i konačnom.
Duboko
u tebi
strasti
slamaju
i
ono što je preostalo
i
ono što ne postoji
čežnju
za smrću
želju
za opstankom
žudnju
za slobodom
i
volju da se pokloniš sudbini
kao
na dlanu.
Duboko
u tebi
tisuće
dobošara
fanfare
iz daljine
zastave
na pola koplja
koga
oplakuješ ljubavi moja
crno
znamenje na licu svog dragog
sjetu
u riječima.
Jednom
u životu
dat
ću da me zarobi muškarac
hladnog
stiska
i
čeličnog pogleda.
GRACIJA
Tvoje
ruke u neskladu
između
zbilje i sna
gledam
grad u prolazu
neki
ljudi iza nas
hajde
uzmi me sa sobom
uradi
mi sve što znaš
hajde
uzmi me sa sobom
gracija.
Govoriš
mi da si slobodna
želim
vjerovati u to
ulica
u odsjaju
zaluđuješ
me pogledom
hajde
uzmi me sa sobom
uradi
mi sve što znaš
hajde
uzmi me sa sobom
gracija.
Još
uvijek te volim
da
li to znaš
tražim
ritam u koraku
usporavam
ti hod
slušam
kako zapitkuješ
uzvraćam
ti osmjehom
hajde
uzmi me sa sobom
uradi
mi sve što znaš
hajde
uzmi me sa sobom
gracija.
TOPLE
USNE ŽENE
Noći
su ovdje čudne dileme
ulična
svjetla naglo blijede
a
u mraku sobe
miris
kose njene
lebdi
svuda oko mene
noći
su ovdje ravnodušne sjene
kada
spavam zaklanjam lice
i
uvijek sanjam
tople
usne žene
kako
me ljube, kako me ljube…
Noci
su ovdje nepoznate priče
gasim
cigaru i dižem se tiho
i
nikome ne dam
da
mi u snove uđe
uživam
dugo
gledam
je kradom.
MENI
SE DUŠO OD TEBE NE RASTAJE
Nije
važno odakle sam
sve
dok znadeš kuda putujem
deralo
me sedam mora
gorka
kora ljute nevolje
to
što brodi ne mogu da prevale
čovjek
umije
meni
se dušo od tebe ne rastaje.
Tamo
gdje se vali lome
ostavljaju
prostor otvoren
ispada
se vrlo lako
no
se zato teško uspinje
moj
se napor odbija od stijene
hridi
kamene
meni
se dušo od tebe ne rastaje.
JESI
LI SAMA VEČERAS
Jesi
li sama večeras
da
li ti nedostajem večeras
da
li ti je žao za recimo san
da
li ti sjećanje luta
sve
do mora i jutra
na
obali kad sam
prespavao
put
da
li ti stvari u sobi
gube
vrijednost i blijede
da
li zuriš u svoja vrata i
čekaš
na mene
je
li ti tijelo puno bola
da
li te zebe oko stola
kazi
dušo jesi li sama ovu noć
pitam
se jesi li sama večeras
ponekad
čujem da je svijet pozornica
i
da svatko dobiva po zasluzi
kao
što to pesnik reče
sudbina
se poigrala udijelivši mi ljubav s tobom
moja
draga
scena
prva: naš susret
zavolio
sam te na prvi pogled
ti
si znala svoj put
ne
gubeći iz vida što želiš
ko
bi reč
a
onda scena druga:
izgledala
si promijenjeno igrala čudno
a
da ja nikad ne saznam zašto
dušo
lagala si kad si rekla da me voliš
a
ja nijesam imao razloga da ti ne vjerujem jer -
to
je to
no
ja ću radije živjet' bez tebe
nego
slušat tvoje laži.
nu
pozornica
je onamo
ja
stojim sam sa prazninom svuda oko sebe
ti
se, vjere mi više nećeš osladiti
a
ja znam da je vrijeme
i
da se zavjesa spušta.
je
li ti tijelo puno bola
da
li te zebe oko stola
kaži
dušo jesi li sama ovu noć…
USNE
VRELE VIŠNJE
Priehavši
u Zagreb zadovoljstva svega rad
na
djevojku iz hrvaca naletio sam tad
strijele
moćne ljubavi pomračile mi um
dah
usne vrele višnje nagonile na blud.
Razmazio
sam dragu, dao sam joj sve
kad
eno nje na drugome, e tu bijes me obuze
obezvrijedila
mi logiku oskvrnula mi trud
bez
milosti me kurva nasukala na sprud.
Riječ
dvije u hladu borova da hladni vlaški tip
razgovarat
sa bludnicom i nije neki čin
no,
ono što sam naučuo sledilo me svog
tek,
izdala me mala draga srcu mom.
Izgubio
sam glavu, potegao nož
trgo
ga za kragnu, isjekao ga skroz
vođen
slijepim bezumljem, sludio me bol
tek,
nije kuja zalud draga mom.
Riješio
da se branim, da objasnim svoj grijeh
darovali
mi robiju, a nadu ni za tren
pa
iako me proklela, razorila mi dom
još
volim malu beštiju dragu srcu mom.
ČEŽNJA
Idemo
skupa
ali
samo dok nismo
prisiljeni
biti zajedno
ne
traži od mene
više
od čežnje
uostalom
razumjet ćeš
taman
toliko
koliko
stvarno izboriš
you
don`t say too much
not
too little
it`s
al as if by chance
igra
svjetla
u
tvojoj kosi
naizgled
lijepa si
taman
toliko
koliko
stvarno izboriš
Vrlo
čudne osobe
draga
lica gode mome sjećanju
a
onda se okrenem i vidim
pa
to sam ja u ogledalu
smješan
osjećaj
to
što tražiš da te ljubim tu pred svima
je
li to što te grize neuspjeh
smješan
osjećaj
kada
vidim da zbog mene fališ stila
je
li to što te nema zauvjek
iako
sam nasmijan
kao
klaun reklo bi se razigran
to
je maska samo za trenutak
iza
nje se smrzavam
(baby,
oh baby
ascolatami
devi
essere forte
insieme
a me)
NAIZGLED
LIJEPA
Kazeč
"sanjala sam te sinoć"
pitaš
me znam li tvoj broj
kazeš
"željela sam te pred zoru"
osjećam
ljubav je to
stidljiva
ženo na licu sjeta ostavlja trag
stidljiva
ženo izdaje te iz očiju sjaj
govoriš
ni mnogo ni malo
sve
onako slučajno
igra
svjetla u tvojoj kosi
naizgled
lijepa si
stidljiva
ženo na licu sjeta ostavlja trag
stidljiva
ženo izdaje te iz očiju sjaj
Da
je igra zamišljena da zabavlja djecu
to
znate je l` da?
a
da na djeci ostaje
da
mijenjaju stvari
i
to znate je l` da?
da
drugi misle za vas
to
vas ne smeta
navikli
ste se
a
da postoje zakoni jači od propisanih
to
ne znate
to
su heroji govorili
kad
su bili mali
loše
koga
briga
maloumno
ponižavajuće
da
je lijepo biti jak u krevetu i na pištolju
to
smo čuli je l` da?
da
je lijepo prevariti glupljeg od sebe
i
to smo čuli je l` da?
a
gledati trunku u tuđem oku
a
ne vidjeti balvan u svom
i
to znamo je l` da?
a
da je hrabrost braniti sebe od drugog
a
čojstvo druge od sebe
e
to…
A
da su ljudi pingvini
pa
kad jedan padne da ostali skaču
a
da su ljudi dupini
pa
da se nijemo dogovaraju
a
da su ljudi ptice
pa
kad odlete da zadnji svijeću gasi
a
da nigdar nije a da nekak nije
i
da nigdar ne bu a da nekak ne bu
e
to se bute uvjerili
NE
MOGU POMOĆI NIKOME OD NAS
to
nije stil stari
moj
ljubio sam
hrpetinu
žena ali
nijedna
nije bila
kao
ona volio sam
sve
na njoj
stanovala
je preko
puta
imala me
uvijek
kad je
htjela
ulice
naduvani
grad
čudne
misli u
njezinoj
glavi
svijet
ni dobar ni
loš
nema mjesta
za
nove ideje za
nas
ljudi me zovu
po
imenu ja im
odgovaram
u
dobrom
raspoloženju
proklete
laži za
naivne
i nije me
briga
nije me strah
ne
mogu pomoći
nikome
od nas
nije
me briga za
gadarije
prepucavanja
i
lovu
bez koje se
ne
moze i nije me
briga
i ne bojim se
ne
mogu pomoći
nikome
od nas…
TRAŽI
MENE
ko da tražiš neko lice
u djeliću
ogledala
u prazninu neku davnu
sjetno si se zagledala
ko da tražiš neke ruke
od samoće grube, ledne
u bistrini toplih suza
oči su ti drage, čedne
a ja kradom neprimjetno
zavirujem u sne tvoje
i posmatram da li gledaš
moje lice, ruke moje.
PLAVO-SMEĐE
nešto mi se strašno prošle noći desilo
iz dosade sam kužio kao obično
a onda neplanirano u izlogu
riknuo sam na plavušu
slao sam joj kradom preko stakla poljupce
ovo što ću sada reći nema logike
držala mi pišu dok sam šorao
dizala me kad sam pijan padao
ja želim samo da se vrati
ja želim da mi prođu sati
ja želim nedostaje mi mnogo i htio bih da sanjam
da se nađem negdje pored nje
nešto mi se strašno prošle noći desilo
bio sam zaljubljen više nego opasno
u smeđokosu bankovnu činovnicu
pretpostavljam ubuduće mamicu
ona je završila jeftini fakultet
ima dana kad joj se gadi cijeli svijet
za mene je uvijek našla lijepu riječ
činila me veselim
ja želim…
nešto mi se strašno prošle noći desilo
volio sam plavo, smeđe, jednako
i bez obzira na moje šokove
furka mi je bila za bogove
ja se zovem vitez propuštene prilike
lijepe žene dođu vide i odlaze
i bez obzira na moje šokove
furka mi je bila za bogove
ja želim…
zbog
čega primatima nikada ne isključuju elektriku
oni u principu ionako rijetko čitaju
a i to što čitaju krive stvari čitaju
pa zašto im onda ne isključuju elektriku
želite li dobro svojoj djeci
zaslužni
želite li možda najbolje
ne
ja treniram da gađam
ne
ja treniram da mrzim
ne
ja treniram da slušam
ponekad sam usamljen
a i plašim se
držim te na stolu
gospode
sanjao sam fini party
mnogo ljudi
nigdje žandara
sanjao sam sretna lica
dugo nisam takva gledao
znam za smijeh
zbog čega da se smijem
znam za ples
nikom se ne pleše
znam za noć
vidim
tu je oko mene
kao nesreća na putu
kao život
ili
smrt
ja se zovem pola horvat ljubila sam mrtvog čovjeka
stigao je po zadatku cijelo vrijeme sam ga čekala
proljeće ili možda jesen
ne znam
sjećam se gorjele su svijeće
a ruke njegove tako muške i prozračne
kao putokaz za nešto
za logor
ili
smrt
prisjećam se mnogih stvari ali pamtim jedan doživljaj
by the way
nisam bio krupna zvjerka morao sam ići do kraja
bila je tako lijepa te večeri
kao kad tamna voda izvire
kao kad neobično zabljesne
kao izvještaj centrali
kao udar
sudbina
68
Doktore, šta se to događa sa mnom
osjećam se čudno
imam 37 godina i vrijednu diplomu
uznemiruju me noćne polucije
boli me glava
profesor sam na srednjoj školi
tamo predajem neka lijeva prava
onanija mi je redovna
mjesečna plata mizerna
što da radim bez akcije čitav dan
dok sam bio student ružio sam često
čitao praxis, polemizirao vješto
anarhizam mi je bio u krvi
svi na barikade
sanjao sam kako vodim proletere mlade
a danas doktore, pomozi mi
teško mi je vjeruj mi
što da radim bez akcije čitavi dan
moje društvo za šankom ordinira od 19 do 22
ono niti eksa niti galami,
zuri u prazno i truli
šljakeri spavaju po tramvajima
djeca se ljube na ulicama
noći su frajerske i uvijek na smetnji
noći su samo na smetnji
ja sada idem iz ovih stopa da se bacim ravno u savu
šezdeset
osam šezdeset
vratit će se opet
osam šezdeset.
TANKA CRNA LINIJA
Predstava
je završena sljedeći put
Ne diraj moje lice ispod pepela
Sa svim svojim biserima oko vrata
ti si tanka crna linija.
Pusti neka vrijeme traje zamisli
Da imam 78 godina
I namještenu sobu s pogledom na sat
Sve je prošlost iza nas
O, da, da! Lice ispod pepela
O, da, da! Tanka crna linija
Predstava je završena sljedeći put
Dosegni rukom glinenu figuricu
Pravi razlog samurajskih filmova
Tanku crnu liniju
Treba li da saznaš kamo odlazim
Izmišljajući potrebu za promjenom
Treba li da saznaš sve što osjecam
Vrati se u ladicu.
|
